...ne, ovo nije reklama za Sunset sok. Ovo je znak jednog zalaza u mom životu, dolazak mraka prije zasluženog svijetla. Došlo je vrijeme da se osovim na noge i preuzmem odgovornost za ostvarenje svojih ciljeva i snova. Kad sam reko "DEGENERATION IS CLOSE AT HAND!", nisam ni bio svjestan da sam zapravo mislio na sebe. Moram ukinuti i ono malo stvari čime se bavim iz gušta da bih uspio popraviti jednu veću stvar u svome životu i napretku. Moram preispitati svoje kapacitete koji su mi na raspolaganju za učenje. Shvatio sam da do sada nisam imao kapaciteta za svoj faks, a da se u isto vrijeme bavim sitnim radostima. Došlo je do zasićenja i poraznog ishoda. Kad "egzistencijalne" probleme (faks, prebivalište, neophodne shopinge) dovedem u red, lagano ću se vratiti kreativnosti i filozofiranju. Do tad vrijeme za rekreaciju žrtvujem za "egzistencijalizam". Kao što ste primjetili Baator je neko vrijeme bio mrtav, e pa do daljnjeg ću ga učiniti i mrtvijim!

Pronađite sebe na slici... Ne možete, ha? Katkad se samo zbog ovakvim prizora osjećam usamljeno, nevidljivim, prozirnim, moja duša je za ovaj svijet nestala u mnoštvu. Tu sam sa vama, ali opet nema me više, ne vidite ni sebe, a kako ćete mene? Gdje sam? Pa tu sam među vama... Samo me ne vidite, jer ne postojim za ovaj svijet. "Ne još" trud znojni mi kaže... Živ sam, ali hoću li početi postojati dok vrijeme ne umre...